dal' si sretnija
koliko je prošlo!? ni sama ne znam, niti brojim.. hladno je.. šmrkavi nosevi.. lijenost.. toplina doma! sve to karakterizira ne zimu već onaj osječaj praznine. što ne!? mislim da svako od nas ima taj feeling.. svakome netko fali.. meni fali osječaj da sam nekome potrebna.. fali mi osoba koja će mi se diviti, koja će me poticati na more and more.. prazna sam i sama.. i nisma sretnija
21.12.2007. u 15:05 | 0 Komentara | Print | # | ^a tko sam ja?
više se ne prepoznajem
nisam to više ja
psihički nestabilna.. fali mi tata..
samopouzdanje
nedavno sam dobila mail u kojem je objašnjeno u 16 slika što predstavlja život gubitnika, a što pobjednika. Čitajući, nakon svake slike zapitala sam se, zastala i razmišljala. Shvatila sam da sam zapravo gubitnik. I iskreno jako me zasmetalo (a koga ne bi, ha) 
.. gubitnik: onaj koji za sve traži neko objašnjenje i što je najgore, uvijek ga ima! danima se osječam kao razapeta.. iz doma odlazim u 7, dolazim u 22.. ništa ne stignem.. obečajem stvari za koje ni sama ne znam hoću li ih moći ostvariti.. nikome ne znam reći ne.. ne čitam knjige, "izbjegavam" predavanja, čak i ona koje si sama zacrtam da "moram" ići.. odgađam rješavati probleme..
najgore od svega mi je što sam postala škrta, a to stvarno ne želim.. razočarana sam svojim primanjima, a za razliku od odtalih imam lijepa! ne znam, potrebna mi je pod hitno reorganizacija.
zanima me kako me trenutačno ostali doživljavaju? jesam li i za njih tako neorganizirana? jel se barem netko osječao približno kao ja? jel ja ovim tekstom uopće mogu dočarati svoje filinge?
što želim!? želim osječati nekoga iza sebe, samo neka šuti, ne tepa, ne priča i neka je njegova ruka lagano omotana oko mog struka!
svšta mi pada na pamet
mislim da je dio mene ostao na dječjoj razini.. Zašto?! u jednu od proteklih subota priđe meni lik, izgleda konkurentnog Mr. Beenu (umirem i sad dok se prisjećam), i kao možemo se mi upoznati, a ja da ne budem bezobrazna, pa ajd.. nakon čega se okrenem, a on meni na uho šapne: kako prekrasno ime, s naglasko kao da čita Shakespearovu dramu! a ja se zacrvenih kao paprika jer me bila sramota da ako netko uopće meni priđe (nije da sam umišljena, ali.. ljudi).
NABAVITE MI LIJEK ZA CRVENILO!
i što mi se još događa! ne znam se više služiti, odnosno primjenjivati cakice vezane za komp (od njegovog fizičkog do programskog sadržaja).. a o webdizajnu da ne pričam.. još mi je k tome i neugodno nekoga pitati da mi objasni.. he he
ovo sam stavila pod znanost jer smatram da je to već predmet za psihologiju.. moram podhitno potražiti stručnu pomoć
be my...
Kad jednom krene nizbrdo, onda se baš kotrlja.. baš sam u klincu 
ili ipak nisam.. mislim, ne plačem, što je dobro! inače sam osjetljiva kao pčela. to može biti zato što više ne pijem kontracepcijske! ne možete ni vjerovati kako vam se život promijeni s tim "dodatkom" hormona! tko ne treba i tko ne pridaje važnost promjeni raspoloženja bolje da se ne kljuka s tim bonkasima!
ode sad spremiti pa jurim doma! imala sam užasne snove! da me mama zvala, sva uplakana i da mi je samo promrmljala "mrvica".. naravno, da je uginula.. nisam sebi ujutro mogla doći! odmah sam odskakutala do kantine i kupila joj hrenovke i sad pićim doma nahraniti ju 
biti će sretna.. čujemo se ljudi (heh, baš vas ima)..
žena ženi
jel vam se kad dogodilo da kad pričate s nekom curom o svojim problemima i kad ona kaže nešto što je užasno smeta, a vi se odmah pronađete u tim primjedbama! 
Česte rečenice nakon toga su :
e ne mogu vjerovati! ni ja svojoj muli to ne mogu utuviti u glavu.. poludim pri svakom pokušaju da mu objasnim! 
znam kako ti je!
evo baš ja sad sikćem vatru iz usta 
, ljuta sam kao ris i odlučila sam da ja uopće neću osnovati obitelj.. muškarci su samo stvoreni za kurvanje .. e pa kad me bude sila, ja si bum našla nekoga.. a što se tiče obitelji, želim, ali stvarno želim posvojiti dijete, a s vremenom i djecu jer ne želim da svoj trud nemam s kim podjeliti, pogotovo ako mu već mogu pomoći..
mislim da ću ovaj blog posvetiti primjedbama u toku dana.. tipa NIJE MI OTVORIO VRATA AUTA itd.
dati ću si truda i povremeno zapisivati, pa možda nekoj curi pomognem tako da ukažem njenom dećku da nas ima više s takvim mišljenjem..
i nije to neka ženska urota, već činjenica da smo ljudska bića s osječajima..
home sweet home
evo mene u mom domu nakon "napornih" praznika 
.. još bi čovjek i pomislio da su bili burni po tulumarenju (da bar), a ono oš svađu sa sestrom, mamom ili dečkom, a i pas se tu koji put uklopio.. uz ovo sve još fali i ljubavnik.. he he, ali ga nema.. ma još i bolje pa da mi neki tamo seksualno nastrojeni (jer se to krije iza te riječi) manijak počne neke svoje akcije! uglavnom, život u ovaj 2xtjedan koma
cimerica mi hrkenjiše pa neću više tipkati.. bum nastavil već jednom
a šta da radi..
izgleda da nemam vremena uređivati i dubinski se prepustiti izražavanju na ovom blogu.. jedine akcije koje moj mozak osmisli su ovi smajlovi.. a šta da radim kad uz ovaj svoj faks ne stignem stvarno ništa..
baš sam sva u nekom sosu.. imam herpes.. kao da sam bolesna.. a sutra imam kolokvij.. a ljubav?! ha, moglo bi biti dobro da si tako naredim, ali ja kao ja pa uvijek imam za prigovarati.. 
vani je takva magluština da bi bilo idealno ugušiti se u slatkom i zaspati pokrivena dekicom pred tv-om..
koji život
17.11.2006. u 15:45 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
juuuuuupi
evo napokon da sam i ja bloger 
(život je svima odmah lijepši)
možda će to još sve dobro i ispasti...
mrzom pisati dnevnike.. ne toliko zbog neke (ne)navike što je najčešće svima problem, već što se uvijek nadje netko tko će ga pročitati ....
baš sam prošli vikend došla doma, a ono totalka u mojoj sobi. Neki "novi" ormari, neki ludi raspored, stvari razbacane, a na vrhu jednih knjiga moj dnevnik.. bio je skriven ispod kreveta i očito ga je moja mamika uz kavu malo prelistala.. mislim da baš i nije neka slučajnost da je on prvi na "listi"..
sada barem i kad se čita (kao itko će ga ikada pročitati) ne zna se o kome je riječ.. mislim, nije ovo dnevnik, ali svejedno..
čujemo se.... 
idem kafenisat 
